Dron koji čeka u kutiji: kako radi automatska stanica

Dron u redovnoj upotrebi podrazumijeva čovjeka. Neko mora doći na lokaciju, otvoriti kofer, provjeriti baterije, pogledati u nebo i tek onda poletjeti. Automatska stanica briše taj dio. Dron stoji u kutiji na krovu ili na stubu, poklopac se otvara na komandu iz kancelarije, i dron je u zraku dok bi ekipa tek sjedala u vozilo.

DJI Dock 3 je treća generacija takve kutije. Sanduk od 55 kilograma bez drona, zatvoren 640 x 745 x 770 milimetara, sa vlastitim klima uređajem, RTK modulom za precizno pozicioniranje i akumulatorom koji drži preko četiri sata kad nestane struje.

Dojava stigne noću. Operater u centru označi tačku na mapi i potvrdi zadatak. Poklopac se otvara, dron izlazi, ide na lokaciju udaljenu do deset kilometara, snima ono zbog čega je poslan i vraća se u kutiju. Baterija se sa 15 na 95 posto puni 27 minuta, pa je stanica spremna za sljedeći zadatak prije nego bi vozilo stiglo nazad u bazu.

Ono što se u ovoj rečenici ne vidi jeste da nijedan korak nije improvizacija. Ruta, visina, tačke snimanja i postupak pri prekidu veze upisuju se unaprijed. Dron ne odlučuje, dron izvršava. Čovjek koji ga gleda sa ekrana može preuzeti kontrolu, ali sve dok ne preuzme, let ide po planu koji je neko napisao na miru.

DJI ovu primjenu naziva Dock as First Responder. Stanica stoji na krovu vatrogasnog doma ili policijske stanice, dojava pokreće let automatski, i kadar sa lica mjesta stigne prije nego prvo vozilo izađe iz garaže.

Vrijednost nije u snimku nego u sortiranju. Dispečer za tri minute zna da li dim izlazi iz dimnjaka ili iz krova, da li je vozilo na boku ili na točkovima, treba li jedno vozilo ili tri. Broj poziva ostaje isti, smanjuje se broj izlazaka naslijepo.

Većina stanica ne stoji zbog hitnih slučajeva nego zbog ponavljanja. Isti obilazak, svaki dan, u isto vrijeme, bez ijednog čovjeka na terenu.

Dalekovodi i trafostanice

Trasa se leti po istoj ruti, iz istih tačaka, u isto doba dana. Dvije serije snimaka se onda mogu porediti, pa se promjena vidi kao razlika između dva kadra, a ne kao dojam obilaska.

Deponije, kopovi i gradilišta

Dnevni snimak iz iste tačke pokazuje napredak radova, stanje kosina i deponovanje materijala tamo gdje mu nije mjesto. Za obračun kubature treba više od kamere, i o tome pišemo posebno.

Zaštićena područja i vodotoci

Obilazak koji pješke traje pola dana, iz zraka traje dvadeset minuta. To je razlika između kontrole jednom mjesečno i kontrole svaki dan.

Kutija je najmanji dio posla.

Struja: do 800 W na stalnom priključku, sa zaštitom od udara. Nema improvizacije produžnim kablom.

Veza: bez mreže nema misije. Stanica se vodi iz oblaka ili sa vlastitog servera, pa ono što se u kancelariji zove pokrivenost, na stubu iznad grada zna izgledati drugačije.

Mjesto: krov ili stub sa pristupom za servis, izvan putanje ljudi i vozila, sa slobodnim nebom iznad poklopca.

Papir: ovo je let izvan vidnog polja pilota. U Bosni i Hercegovini to nije stvar odluke operatora nego odobrenja Direkcije za civilno zrakoplovstvo, i po pravilu je najduži dio projekta. Oprema stigne za sedmicu, dozvola ne.

Stanica se prodaje kao stalno prisustvo u zraku. Nije to.

Jedan dron, jedno punjenje

U kutiji je jedan dron. Dok se puni onih 27 minuta, lokacija nema oko. Ko računa na neprekidan nadzor, računa na dvije stanice, ne na jednu.

Vjetar i temperatura

Deklarisanih 12 metara u sekundi vrijedi za slijetanje u ispitnim uslovima. Uz zgradu i na grebenu zrak se ponaša drugačije, a povratak u kutiju je najosjetljiviji dio leta, jer poklopac nema širinu aerodroma.

Kamera vidi samo ono što je vani

Ne vidi kroz krov, kroz krošnju ni u zgradu. Termalni kanal tu ne pomaže koliko se očekuje, o čemu smo pisali u tekstu o termalnoj kameri.

Ostaje čovjek

Neko mora čistiti poklopac, mijenjati propelere, gledati ekran i odlučiti šta se sa snimkom radi. Stanica ne smanjuje broj ljudi, nego mijenja gdje ti ljudi sjede.